Mnogi znanstvenici smatraju da krapinski pračovjek predstavlja progresivni slijed u razvoju čovjeka. Već je i Kramberger početkom ovog stoljeća uspoređivao ovu zbirku s ostalim bogatim osteološkim zbirkama u svijetu, te povezivao anatomiju krapinskih neandertalaca sa suvremenim ljudima.
Otkrićem u Krapini dokazalo se da fosilni čovjek zaista postoji i da nađeni ostaci ne pripadaju nekim patološkim bićima, već normalnim individuama.

 

Krapinski je pračovjek, sudeći po anatomiji, bio vjerojatno robusnije građe, što je i odraz njegovog načina života. Smatra se da je živio nomadskim načinom života u neprestanoj potrazi za hranom i skloništem. Špilju je koristio kao svoje stanište, na što ukazuju i proslojci pepela, pronađeni u naslagama. Koristio je vatru i poznavao izradu primitivnog oruđa kojim se služio u svakodnevnom životu. Njegova kamena oruđa su uglavnom jednostavna u obliku strugala ili nožića s oštrim bridovima, a izrađena su većinom od potočnih valutica koje je nalazio u okolici špilje. Tipična su za musterijensku kulturu. Osim kamenih, koristio je i koštane izrađevine. Smatra se da je bio prosječne visine oko 160 cm, što se utvrdilo na osnovi proučavanja kostiju udova.