Zbirka krapinskog pračovjeka dio je svjetske znanstvene baštine koja predstavlja jednu od najvećih zbirki fosilnog čovjeka ikad prikupljena na jednom lokalitetu. Upravo zbog toga ona je možda najpodesniji uzorak za proučavanje mogućih populacijskih odnosa fosilnih ljudi općenito, a posebno neandertalaca. Vrlo je pogodna za morfološka istraživanja i određivanje varijabilnih uzoraka. Sadrži ujedno i najveću zbirku zubiju fosilnog čovjeka.

 

Fosilni ostaci krapinskih neandertalaca uglavnom se sastoje od fragmentarnih primjeraka različitih dijelova kostura. Ti dijelovi kostura pripadaju fosilnim ostacima nekoliko desetaka individua (možda i osamdesetak), te pokazuju specifičnu biološku varijabilnost neandertalskih ljudi. Mjesto i značenje neandertalaca u evoluciji čovjeka oduvijek su glavne teme paleoantropološke znanosti.

Svi najznačajniji nalazi donjih čeljusti iz Krapine. Njihova varijabilnost i razlike u veličini posljedica su različitog uzrasta, dobi i spola.