Nije pronađen ni jedan cjeloviti kostur, već su prikupljene kosti raznih dijelova tijela, od lubanje do kostiju stopala. Iako su kosti većinom nedovoljno sačuvane, izuzetno su značajne za interpretaciju anatomije krapinskih neandertalaca. Glavnina naših saznanja o krapinskim neandertalcima potječe od Dragutina Gorjanović-Krambergera koji je na temelju proučavanja krapinskih ostataka objavio preko šezdeset znanstvenih rasprava i dvije monografije (1906, 1913).

 

Njegova paleoantropološka djela i danas čine značajan doprinos europskoj i svjetskoj znanosti o fosilnom čovjeku. Nakon proučavanja s početka ovog stoljeća i nakon stoljetnog postojanja krapinske zbirke, interes za proučavanje neandertalaca uveliko je prisutan i danas, a posebno u zadnja dva desetljeća povodom rasprave o mehanizmima biološke evolucije i korijenju današnjeg čovjeka.