Do otkrića u Krapini bavio se raznim područjima geologije, paleontologije i mineralogije. Od 1899. do 1905. godine vodio je geološka iskopavanja u Krapini i detaljno proučavao nađeni fosilni materijal. Vrlo je važna sistematičnost i pravilna metoda koju je primjenio u istraživanju samog nalazišta, što i danas olakšava shvaćanje geološko-paleontoloških odnosa tog kompleksa. Precizno je vodio dnevnik o iskapanjima, stratigrafskom položaju nalaza, te izradio geološke profile i proveo prvu inventarizaciju krapinske zbirke. Važno je njegovo raspoznavanje fragmentarnih ostataka ljudskog kostura, kao i tumačenje morfološke raznolikosti i različitih promjena na kostima. Gorjanović je o značenju zbirke krapinskih neandertalaca vodio brojne rasprave, konzultirao se i razmjenjivao mišljenja s poznatim stručnjacima u svijetu.

 

Napisao je brojna znanstvena djela i rasprave o tom važnom otkriću kojim je stekao svjetsku slavu.
Godine 1906. objavio je prvu monografiju Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien, najznačajniji i najopsežniji rad o krapinskom pračovjeku, tiskan u Wiesbadenu. Nakon toga dobio je zlatnu kolajnu od cara i kralja Franje Josipa I i titulu dvorskog savjetnika. Poznati anatom onog vremena H.Virchow prozvao ga je "kraljem diluvija".